Makroekonomija

Zašto hrvatska inflacija kasni za europskim prosjekom?

ESB je snizio stope, ali cijene u Hrvatskoj i dalje rastu brže nego u većini eurozone. Što objašnjava taj razmak?

Ispisani podaci o inflaciji u EU i Hrvatskoj pod svjetlom stolne lampe

Strukturni razlozi koji odgađaju dezinflaciju

Kada Europska središnja banka snizi referentnu kamatnu stopu, teorija kaže da bi se kreditni uvjeti trebali olabaviti, potrošnja usporiti i inflacijski pritisci ublažiti. U praksi taj mehanizam djeluje s različitim kašnjenjem ovisno o strukturi pojedinog gospodarstva. Hrvatska ima nekoliko specifičnosti koje usporavaju tu transmisiju. Prvo, visok udio uvoznih dobara u potrošačkoj košarici znači da devizni tečaj i globalne cijene energenata igraju veliku ulogu — a te varijable ESB ne kontrolira izravno. Eurizacija je uklonila tečajni rizik, ali i tečajni amortizer. Drugo, tržište nekretnina u turističkim odredištima gura stanarine prema gore, što se reflektira u stambenom dijelu HICP-a — indeksa koji Eurostat koristi za usporedbu. Treće, vladine mjere ograničavanja cijena energije u 2022. i 2023. odgodile su dio inflatornog udara, ali su i produljile period prilagodbe. Podaci Eurostata za prve tri kvartale 2024. pokazuju da je hrvatska godišnja stopa HICP inflacije bila 4,1 posto, dok je prosjek eurozone bio 2,6 posto. Razmak od 1,5 postotnih bodova nije anomalija — on odražava dublje strukturne razlike koje neće nestati jednom odlukom monetarne politike.

Što to znači za kućanstva i poduzeća?

Za prosječno kućanstvo razlika od 1,5 postotnih bodova znači da realna kupovna moć erodira sporije nego u periodima visoke inflacije, ali brže nego što nominalne plaće u javnom sektoru kompenziraju. DZS-ovi podaci o prosječnoj bruto plaći pokazuju nominalni rast od oko 7 posto u 2023., što je iznad inflacije, ali taj prosjek prikriva velike razlike između sektora. U prerađivačkoj industriji — važnom poslodavcu u Slavoniji — realni rast plaća bio je znatno skromniji. Za poduzeća koja uvoze sirovine i prodaju na domaćem tržištu, dulja inflacijska epizoda znači pritisak na marže jer potrošači postupno smanjuju potrošnju na diskrecijska dobra. Zaključak nije pesimistički, ali je precizan: dezinflacija u Hrvatskoj traje, samo traje sporije nego u prosjeku eurozone, i taj tempo ima konkretne ekonomske posljedice koje vrijedi pratiti.